ZNAKOVI SVJETLA (Mk 4,21-25)
Pazite što slušate, upozorava nas Isus. Ali kako možemo gledati ono što slušamo? Kako možemo gledati riječ? Možemo. Pozvani smo gledati Njega, Očevu riječ. Ona je potpuni identitet onoga što jest i onoga što govori. U gledanju Njega, preko Njegove riječi i Njegove riječi preko Njega, shvaćamo otajstvo Boga.
Pozvani smo s pažnjom slušati Njega. U Njemu promatramo stvarnost Riječi koju slušamo. U Njemu je sve blago mudrosti i znanja. U Njemu tjelesno prebiva punina božanstva. Gledajući Njegovu povijest ulazimo u Božju tajnu. Njegovo je tijelo najuzvišeniji kriterij duhovnoga razlučivanja. Nama je uvijek moguće kontemplirati, motriti, gledati Riječ jer Evanđelje nam pripovijeda Isusa koji ga je ostvario.
U Isusovu životu postoji napetost koja je nama neshvatljiva. On je svjetlo, ali je prikriveno. On je objava ali je tajna. On je pokazivanje ali je skriveno. To je božanska suprotnost u kojoj se Gospodin pokazuje ali uvijek pod znakom suprotnim od onoga koji mi očekujemo. Došao je pod tim znakovima da Ga mi u njima otkrijemo. Da mi u njima tražimo tumačenje samoga Boga.
On je svjetlo koje nam dopušta gledanje. Njegova je riječ svjetiljka nogama našim. On je svjetlost na prosvjetljenje naroda. Svjetlost je kvaliteta života: inteligencija, ljubav i toplina. Isus je svjetlo svijeta. Njegovo djelovanje i Njegove riječi trebaju biti stavljene na povišeno mjesto, na dobar pogled da prosvijetle sve.
Ako je svjetlo On, tko smo mi u odnosu na Njega? Mi smo naslovnici koji se trebaju ispuniti Njime. Trebamo postati živi u Njegovoj osobnosti koja preuzima i preobražava našu bez anuliranja naše osobnosti. Mi smo, u prispodobi, svjetiljke koje šire božansku, ne samo ljudsku, svjetlost.
Biti nositelj božanskog svjetla nije automatsko djelovanje. On nastavlja ovisiti o našoj slobodi. Kao što svako jutro sunce izlazi, tako svakodnevno izlazi za nas Isus Krist, Riječ, Kruh i Bližnji. Nama je prepušteno gledanje i osvjetljenje. Pitanje je: hoćemo li mi ostati gospodari naše mjere. Ovdje je istinito da nas ljude vodi naše oko tamo gdje mu se sviđa. Postati ono što jesmo ostaje naše najosobnije remekdjelo ili slom. Otajstvo naše stvarne situacije pred Bogom jest oduševljenje. Iako je zagonetno, ustvari je logično: u razmjeni ljubavi onaj tko ima, imat će još više jer mnogo ljubi, bit će mnogo ljubljen. Ljubav se umnaža ljubeći. Tko nema na kraju će biti lišen svakog predviđanja, svake stvarnosti koja nije preobražena u ljubav. Nama, znakovima Svjetla i Ljubavi, pristoji se samo dostojno živjeti njihovu prisutnost u nama da uvijek možemo hodati u Božjoj prisutnosti. (fač)