PROTIV DUHA (Mk 3,22-30)

Naš odnos s Isusom zahtijeva obraćenje. Umjesto obraćenja mi možemo upotrijebiti svoju mudrost da se obranimo od Njega. Jedna od naših obrana može biti ta da je istinito samo ono što nam koristi u očuvanju naših sigurnosti.  Smatramo lažnim sve ono što nas stavlja u pitanje. Često nas ne zanima služenje istini, nego služenje njom da potvrdimo vlastita religiozna mišljenja i vlastite pozicije moći.

I nama se može dogoditi da, osnaženi vlastitim autoritetom, navedemo sebe i druge da vjeruju kako je Isus sumnjiva, izgubljena osoba. Donositelj izgubljenosti. I tako Ga likvidirati ne samo fizički, nego društveno, u poštivanju i u povjerenju u Njega. Nije to majstorski udarac. To je udarac strasti. A strasti čine budalastim i vrsne ljude. Isus, koje jest i ostaje milosrdan, upozorava nas da ne hodamo tim putem. Stoga formulira onu strašnu kategoriju grijeha koja je zamislila i teologe: grijeh protiv Duha. Postati vječno kriv.

Kako je moguć taj susret tako odlučujući? Moguć je, jer je Duh najizvrsniji svjedok Isusa Krista. Grijesi protiv Duha su direktni grijesi protiv Boga. Oni mu pripisuju ono što Mu ne priliči ili Mu oduzimaju ono što Mu priliči. Lažne slike o Njemu koje imamo sve su hule. Isus je došao da nas oslobodi od njih sa svojom „hulom“ koja nam predstavlja Boga ljubavi i beskrajne nježnosti. Njega koji nam oprašta i umire na križu zbog grešnika. On dakle oprašta svaki grijeh, bilo u odnosu na ljude, bilo u odnosu na Boga. Ali grijeh protiv Duha je neoprostiv. Mi se možemo zatvoriti poznatoj istini. Dati prednost vlastitim komotnim sigurnostima. No, veoma je opasno dodijeliti sebi dobru vjeru. Vjerovati da smo pravedni. Pretpostavljati da smo u pravu. Ne biti raspoloživi da se promijenimo. Zamijenimo istinu sa sigurnostima, zajednička je mana svima.  Oprijeti se istini, griješiti protiv Duha, ne sastoji se od onoga „prevariti se“ ili „ne razumjeti“. Potrebno je svjesno odlučiti djelovati protiv vlastite savjesti. Sve to ima veze s tim grijehom odupiranja Duhu koji je ljubav Boga koji se daruje i oprašta. Konkretno taj se grijeh sastoji u ne prihvaćanju neuvjetovanog oproštenja koje Isus daruje snagom Duha Božjega, nazivajući ga i vjerujući da je zao. Neoprostivi grijeh je ne priznavanje da je Bog u Isusu milost i oproštenje, tražeći da živimo od vlastite pravednosti i vlastitih opravdavanja. Tko čini taj grijeh drži da je u pravednosti i ne želi da mu bude oprošteno ništa. Neobraćeni smo sve dok ne priznamo da smo grešnici. To je sljepoća koja ostaje kao takva sve dok vjerujemo da vidimo.

Grijeh protiv Duha je laganje Bogu, drugima i samima sebi. Laž nas preplavljuje i ubija nas. Svima je moguć taj grijeh. Neka nas Bog oslobodi, sada i zauvijek. (fač)