RADNIKA MALO (Lk 10,1-9)
S navještajem koji nam dolazi od Boga, nije se šaliti. U potpunom samo-darivanju sebe koje Bog ostvaruje za nas, On želi imati naše razumijevanje ljubavi. Ne možemo se igrati s Bogom. Svatko će od nas žeti ono što je posijao. Ako Bog ljubi, ljubi s tolikom puninom da odbijanje te ljubavi je apsolutno neopravdano.
Istina je, mi možemo stići do izjave da izreke u kojima se pojavljuje ime Boga ne zvuče kao lažne, nego kao lišene smisla. Smisleno ne odgovaraju našem shvaćanju života. Ali, iznad naših filozofskih odluka Evanđelje, u mjeri u kojoj ga poznajemo, pritišće nas s drugim autoritetom i ne ostavlja izlaz našemu srcu. Isus je Onaj kojemu se ne odgovara s doktoratom koji ga opisuje. Njemu se ne odgovara intelektualnom himnom. Njemu se odgovara poslije poštenoga ispitivanja vlastitoga srca i vlastite slobode, jer nam On dolazi ususret kao moralnost i objavljivanje moralnosti. Dobro znamo da nas objavljivanje moralnosti uznemiruje i možda uzrujava. Upravo zbog toga ne ostavlja prolaz dvosmislenosti.
Mogućnost poznavanje Boga jest vrlina duše. Ali mogućnost prihvaćanja Boga i Njegovog odbijanja je neizbježna nužnost naše sudbine. Čitavo čovječanstvo je zrela žetva za prihvaćanje spasenja. Tko dakle, upozoren da se Kraljevstvo Božje približilo, ne prihvaća taj navještaj, zasigurno je preuzeo svoju radikalnu odgovornost.
Bez sumnje, potrebo je reći, postoje tisuće mogućnosti i nijansi u tom događaju navještaja. Postoje ograničenja navjestitelja, pomanjkanje svjedočanstva, ukrštavanje i nejednakost u poruci i mnoge druge okolnosti koje čine nečitljivim odluke svakoga od nas pred Evanđeljem.
Današnji problem nije: možemo li upoznati Boga? Nego: jesmo li spremni prepoznati Boga? Ovdje spremnost nije samo ona intelektualne pronicljivosti, nego one otvorenosti srca.
Isus nas šalje kao svoje učenike da ispitamo slobodu i srca ljudi. Opskrbljuje nas samo sigurnošću i jasnoćom: bez kolebanja trebamo biti znak onoga što Bog misli. Naše poslanje nije fanatizam ili skupljanje pristaša, nego poznavanje Očeve ljubavi prema svima. Svi su ljudi njegova žetva. Svi su mu u srcu. Svaki je čovjek zrelo žito da postane Gospodinovo tijelo.
Odgovornost spasenja, koja proizlazi iz vjere, sada je na nama. Mi smo radnici koji surađuju u samom Njegovom naporu. (fač)