"Obratite se!" Koje je stvarno značenje ove riječi? "Obratiti se znači promijeniti mišljenje, preoblikovati svoj mentalni sklop, kako bi osobni izbori završili u dobru. Obraćenje je hod od zla prema dobru, od onoga što je u mome životu iskrivljeno do istine, od nepravde do pravde, od mržnje i ravnodušnosti do ljubavi."

Misna čitanja treće nedjelje kroz godinu

Prvo čitanje: Jon 3, 1-5.10

Čitanje Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Gospodin zapovjedi. Niniva bijaše grad velik pred Bogom – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.«
Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio, i ne učini.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 25, 4b-7bc.8-9

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me
jer ti si Bog, moj Spasitelj!

Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Spomeni me se po svojoj ljubavi –
radi dobrote svoje, Gospodine!

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Drugo čitanje:1Kor 7, 29-31

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko! Odsada i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 1,14-20

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Riječ Gospodnja.

Razmišljanja uz treću nedjelju kroz godinu B

Naočale s evanđeoskom dioptrijom. 3. nedjelja kroz godinu (Mk, 1, 14-20).

Kad bismo istinskim vjerničkim uvjerenjem rekli da je „kraljevstvo Božje blizu“ ili pak da je već „među nama“, najvjerojatnije bi ljudi pomislili da se podrugujemo ili da smo vjernički fanatici koji govore o apokaliptičnim, posljednjim vremenima, a nikako o stvarnosti svijeta u kojem živimo. U našem svijetu punom ratova, okrutnoga terorizma, društvene nepravde, materijalne grabeži, stalno i brzo rastućeg broja razvoda brakova i kojekakvih drugih izopačenosti i zala „kraljevstvo Božje“ mnogima je nezamislivo. Ono je vjerojatno nezamislivo i propovjednicima koji puno više govore o zlu nego o klicama dobra u svijetu. Nezamislivo je to i gorljivijim vjernicima za koje se čini da svoju vjeru potvrđuju isključivo dijagnosticiranjem zla i proklinjanjem „izopačenoga svijeta“.

No, jesu li prilike u svijetu u kojem je živo Isus bile toliko dobre da je Isus mogao reći: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje“? Zacijelo ne! Narod se opirao okrutnoj rimskoj vlasti koja je svaki pokušaj otpora nemilosrdno gušila. Porez je ubirala okupatorska vlast i njezini domaći suradnici. Proročki glasovi protiv moralne izopačenosti državne i religijske vlasti također su se gušili u krvi. Izgledalo je da je pravda ostala Bogu iza leđa.

Ni onda ni danas nije bilo teško ustvrditi da je svijet u lošem stanju. Nije teško biti takav dijagnostičar. Ali upravo takvom svijetu treba „radosna vijest“. Upravo takvom svijetu treba očna dioptrija kojom će prepoznati Božju vladavinu. Danas bismo rekli da nam je potrebno pozitivno mišljenje, pozitivno viđenje, vizija dobra. Vizija dobra je sjeme dobra. Sijanjem tog sjemena dobro osvaja sve veće površine. Većom sjetvom veće su i šanse da preživi više dobroga sjemena i da obilnije urodi dobrim plodovima.

Isus je činio upravo to. Usred beznađa je ukazao na viziju Dobra, na Dobroga Oca nebeskoga. Na temelj tog Dobra oslanjao je svoju vjeru, nadu i ljubav. To je bio izvor odvažnosti kojom se zauzimao za dobro. To je bio izvor vjere u snagu malenosti, u „veličinu“ gorušična zrna. Svaku je ljudsku moć – i onih koji su se u svojoj moći licemjerno pozivali na Boga – toliko relativizirao da je izazvao na sebe bijes moćnika. Činio je to „pod cijenu života“. Platio je tu cijenu jer je vjerovao da je život vrijedan te cijene jer „tko izgubi svoj život, taj će ga zadobiti“. Živjet će ga u punini. Isus je tražio i traži da preuzmemo odgovornost za život. Preuzeti odgovornost za svoj život, znači dati ga za dobro kako bismo ga mogli u potpunosti zadobiti i u punini živjeti. Život je Božji dar. Ono što činim s darom života dar je ili uzdarje Bogu. Naravno, to je dar i onima oko mene.

Žednim i gladnim ljudskim očima Isus upućuje poziv: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje“. Njegov poziv zvuči tako snažno da se lako mogu predočiti široka vrata kraljevstva Božjega i želja da se u nj uđe. Što se više približavamo tom ulazu to bolje se ističe natpis na svečanom luku: „Obratite se i vjerujte evanđelju“. Obraćenje je ona našem oku potrebna dioptrija za viziju dobra koja nadvisuje zlo i onda kad će zlo u prah smrviti svako dobro. Obraćenjem se vidi da gubitak može značiti dobitak, i obratno. Obraćenjem se odmjerava prava veličina.

Prema tome, naša vjera o blizini kraljevstva Božjega ne ovisi o „stanju svijeta“, o prilikama ili neprilikama oko nas. Isus je bio u svakojakim neprilikama. Bio je u raznim đavolskim kušnjama. Prošao je smrtnu agoniju. Ali sve to vrijeme bio je u „kraljevstvu Božjem“. Nama je rekao da najprije tražimo Kraljevstvo Božje i njegovu pravednost a da će nam se sve ostalo nadodati. Zato ni nama kraljevstvo Božje nije uvjetovano stanjem svijeta nego stanjem svijesti, stanjem našega povjerenja u Isusa.

Je li Isus mislio samo na razdoblje svoga ovozemaljskoga života kad je kazao da se ispunilo vrijeme dolaska kraljevstva Božjega? Isus nije svoj boravak s nama ograničio na svoju tjelesnu nazočnost među nama. Kazao je: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. Ako je on s nama, te ako mi želimo biti s njim, onda smo već sada građani kraljevstva Božjega. Biti s njim znači vjerovati njegovoj riječi, vjerovati Njemu. Znači vršiti volju Oca nebeskoga i onda kad je nitko drugi oko nas ne bi vršio.

Pozvani smo svoj pogled na svijet i život izoštriti dioptrijom evanđeoskih riječi. O stupnju te „oštrine“ ovisit će naš osjećaj blizine „kraljevstva Božjega“. Vjerovanje Isusovim riječima znači drukčije gledati na život i ovaj svijet. To znači obraćenje. To znači odaziv Isusovu pozivu poput privih apostola. To znači naslutiti, osjetiti, prepoznati, vidjeti više i dalje od svakodnevnoga iskustava s ovozemaljskim stvarnostima. Evanđeoski pogled čini stvarnost koja nas okružuje drukčijom, sveobuhvatnom. Ona obuhvaća i ono što je ljudskom oku skriveno. To što je skrivano ljudskom oku bez vjere, vrijedno je življenja i života. Vrijedno je „Getsemanskoga vrta“ i Golgote. Taj pogled može „probaviti“ sve zlo ovoga svijeta: svu nepravdu, bolest, žalost, muku, patnju, smrt. Sve je to „probavljivo“ u kraljevstvu Božjemu.

Isus je pozvao svoje apostole u svoju sudbinu. Pozvao ih je i dao im poslanje da pozivaju u kraljevstvo Božje koje je on navijestio. Nije im rekao da osude ovaj svijet. Rekao im je da svijetu navijeste Radosnu vijest, tj. da je kraljevstvo Božje među nama. Nije rekao: Pričekajte da se stvore uvjeti za kraljevstvo Božje. Naprotiv, rekao im je: Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Rekao je ako su progonili proroke prije njega i samoga njega, progonit će i njegove učenike. Tim putem može samo onaj tko se obratio, tko je na stavio „naočale s evanđeoskom dioptrijom“. (fbv)

*******

3. nedjelja B(Jona 3,1-5.10; 1 Kor 7,29-31, Mk 1, 14-20)

Obratite se i vjerujte evanđelju!

Često se susrećemo s pitanjem: Tko je čovjek? Tko je čovjek sa svojim rađanjem na koje nije mogao utjecati i umiranjem koje bi želio izbjeći? Tko je čovjek sa svojim uspjesima i neuspjesima? Tko je čovjek koji u sebi ujedinjuje i ljubav i mržnju, i očaj i nadu?

Sveto pismo ističe da ga je Bog stvorio na svoju sliku. Psalmist se zbog te sličnosti s Bogom divi čovjeku kao Božjem stvorenju: „Ti ga učini malo manjim od anđela…“ tako stoji u psalmu osmom (Ps 8,6). To je jedna strana istine o čovjeku. Druga je ovoj suprotna. Proroci stalno upozoravaju kako se čovjek odmetnuo od Stvoritelja. Oni slikovito govore kako je njegovo srce otvrdnulo, a Jeremija će zapisati: „Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?“ (Jr 17,9). To je ta tamna strana istine o čovjeku.

Danas smo počeli čitati Markovo evanđelje koje će nas najviše pratiti u ovoj liturgijskoj godini. Ovo što smo danas čuli prvi je Isusov javni nastup kako ga je zapisao sveti Marko. Isus počinje s pozivom na obraćenje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“

Ispunilo se vrijeme! Nešto se već dogodilo što je neovisno od ljudi. Prošlo je vrijeme čekanja Spasitelja. On je već tu! S njim je započelo vrijeme spasenja. To je prva stvar. Druga je: “Obratite se!“ Prihvatite to ponuđeno spasenje! Ovo je vaše vrijeme. - Za nas je važno i prevažno da je Isus postao čovjek, ušao u naše vrijeme. On nam je darovao vrijeme, dao nam je život. Bilo je vrijeme kad nas nije bilo, sad jesmo, i Isus želi da u ovom vremenu, koje nam je dano na raspolaganje, zaslužimo ući u vječnost. A put koji vodi u vječnost jest: da upoznamo njega, da slušamo njega.

Apostol Pavao poručuje danas Korinćanima, a i nama ovdje okupljenima: „Braćo, vrijeme je kratko... prolazi obličje ovoga svijeta“ (transit figura huius mundi). Kad Pavao kaže vrijeme je kratko, on misli na kratkoću ljudskoga života. I kad se to ima u vidu, onda sve što se na zemlji događa, sve ono na čemu ljudi grade, sve je drugotno u usporedbi s novim svijetom koji očekujemo, a što je s Isusom započelo. Zato je Pavlov savjet na mjestu da se ovdje sjedinimo s Gospodinom, da živimo od njegove blizine i prijateljstva s njim. To uključuje da se ne damo zaplesti u ovozemne brige. Treba više vjerovati Isusu treba čuti glas s neba, čuti što nam Bog govori. Potrebno je imati pažljivo uho, treba imati unutarnju antenu koja hvata Božje valove. Ako toga nemamo, onda smo izgubljeni, onda lutamo.

Obraćenje znači biti Bogu blizu, živjeti od njegove dobrote i milosti, a Božja dobrota prema nama je besplatna: ne može se ničim kupiti ni zaraditi. Ona nam se daje i daruje. To je evanđelje, to je radosna vijest! Bog je takav, on se ne da od nikoga nadvisiti u dobroti i velikodušnosti. Tko mu povjeruje, tko mu se prepusti s povjerenjem, nad njim će počivati Božji pogled, Bog će se u njemu nastaniti. Taj čovjek tada postaje drugi čovjek: radostan je, ničeg se ne boji, svemu se nada, zna da je u sigurnim Božjim rukama. To je plod prave vjere.

Osvrnimo se kratko na Isusovu riječ iz današnjeg evanđelja: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Isus nam s tim želi reći što je najvažnije, u što najviše treba ulagati: u čovjeka, u ljude! Od svega stvorenoga, čovjek je najveća vrijednost, čovjek je neprocjenjiva vrijednost, jer ima neumrlu dušu. I zato sve treba činiti za čovjeka.

Apostoli, koje je Isus pozvao da krenu za njim, bili su zapleteni u mreže, u stvari, u materijalnu uspješnost. On ih zove da ostave sigurnost svijeta, a da se više oslanjaju na sigurnost koja od Boga dolazi, da, po Isusovu primjeru, više pažnje i ljubavi posvete čovjeku.

I mi danas znamo biti previše zapleteni u zemaljsko, u materijalno. Previše smo okrenuti sebi, a zaboravljamo ljude oko sebe. Nemamo za njih vremena, nemamo vremena za vlastitu obitelj i odatle izviru mnogi problemi, nesporazumi i velike krize.

Isus je „ribar ljudi.“ On nam je i u tome učitelj. Zato učimo od njega kako se voli čovjeka, kako se ima vremena za čovjeka, jer čovjek je uvijek najvažniji. U ovom kontekstu, Isusova riječ iz današnjeg evanđelja „obratite se“ znači: okrenuti se od stvari i predmeta k živom čovjeku koji zaslužuje više naše pažnje, više poštovanja, više ljubavi, više našeg vremena. To znači hod za Isusom. Kad smo takvi Bog nas nagrađuje; on nas ispunja sigurnošću, uvodi nas u veću slobodu prema životu, prema poslu, prema ljudima. Služenje Kristu oslobađa nas za novi odnos prema životu. Tada se ne živi u grču, u tjeskobi, u strahu, već slobodno, s povjerenjem u Boga. Svima nam treba takve sigurnosti, takve slobode.

Molitve Crkve, koje u misi molimo, mudro su sročene i uvijek upućuju na ono što je važno. Zato ću i završiti sa Zbornom molitve današnje nedjelje: „Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.“ Amen! (faks)