NEZAUSTAVLJIVA LJUBAVI (Mk 3,13-19)

Božja ljubav obavija svakog čovjeka. Ljubav je taj veliki Bog koji se zauzima za nas. Ona nas obasjava svojoj naklonošću da nas zagrije vatrom svoje ljubavi. Poziva nas sve, jer nas voli. Počelo svakog izbora je  Njegova besplatna ljubav. Očeva ljubav, iako Njegovi pozivi mogu biti stupnjeviti, proteže se na sve Njegove sinove i kćeri.

Kada izbor postane izlika isključivanja, jest zato jer se nije shvatilo niti da je Bog Otac, tj. Ljubav, niti da je Otac Bog, tj. svima. Ništa se nije shvatilo od kršćanstva. Kršćanstvo je stvarno drugovanje s Isusom. Riječ je o osobnom odnosu koji uvlači sve naše osjećaje i naše sposobnosti.

Bog je stvorio svijet za čovjeka. Čovjeka je stvorio da ga sjedini sa sobom u Isusu, svojemu Sinu. Njegova se ljubav ne zaustavlja na pola puta. Ljubav se ne zaustavlja jer ljubav koja se može zaustaviti, nije ljubav. Zato Isus poziva neke ljude bliže sebi. Od njih čini izabrane. Čineći tako otvara se. Štoviše, prepušta se. Postaje ljubav koja se prepušta izdaji.

Ne možemo nijekati da nas ta tvrdnja ne uznemirava. U svakome se od nas krije sposobnost da izdamo. Shvaćamo da je ljubav raspoloživa da bude izdana, ali ne bismo željeli niti da se pojavi niti da postoji izdajnica. Izdaja je najgora stvar. Iako nam ju je teško i zamisliti, ipak smo je uvukli u Božji naum. Doista smo je ostvarili.

Izbor koji Isus čini nije samo apostolska organizacija i potvrda poslanja. Riječ je o gesti ljubavi koja se pruža u ljudsko. Smješta se u ljudskome, dobro znajući da je „previše ljudsko“ i „pod ljudskim“. Dvanaestorica su nužna hijerarhijskoj Crkvi. Nije to struktura koja daje sigurnost Bogu, nego je ljubav ta koja daje sigurnost strukturi. Bog utemeljuje instituciju jer želi ljubiti u vremenu. Daruje svoju ljubav da se institucija u vremenu ne liši svoga božanskoga čina i ne pretvori se u sasvim nešto drugo. Ljubav je duša, snaga, pokretač svake druge kreposti. Jasno, zahvaćena i krepost vjernosti primljenom poslanju.

Tko god se više stišće uz Gospodina, njegovo djelovanje stiže dalje. Tko potpuno prianja Sinu, već je dostigao svu braću i sestre. Lažna je alternativa između kontemplacije i akcije, života molitve i apostolskog života, kao što je lažna alternativa između izvora i slavine. Sjedinjenje s Njim, osim što je počelo i cilj, jest dakle i sredstvo poslanja iz kojega neprestano izvire voda spasenja. Nitko ne daje ono što nema. Možemo prelijevati samo ono čime smo ispunjeni. Inače je apostolat mlaćenje vjetra, s velikim naporom i nikakvim rezultatom. Naše se poslanje rađa iz onoga biti s Njim. Prva naša zabrinutost, kao poslanih, jest ona da budemo sjedinjeni s Njim kao mladice s trsom. Da budemo kontemplativni u djelovanju, kao On koji čini ono što vidi da Otac čini. (fač)